Obrazovanje

Centar za obrazovanje, razvoj i afirmaciju (NVO CEORA) kroz multidisciplinarni pristup promoviše važnost obrazovanja kao procesa usvajanja znanja, izgrađivanja vještina i navika, razvoja sposobnosti, usvajanja sistema vrijednosti i pravila ponašanja koji traje tokom cijelog života i koji se sastoji od stalnog prožimanja formalnog i neformalnog, individualnog i općeg, duhovnog i materijalnog.
 
NVO CEORA posebnu pažnju posvećuje mladima te smatra da aktivno učešće mladih u društvenom životu predstavlja okosnicu svake dobro organizovane države.
Mladi posjeduju akumuliranu energiju za poduzetnički aktivizam, bolju sposobnost učenja, fleksibilnost, inovativnost i informatičku pismenost, koji trebaju biti podržani adekvatnim formalnim i neformalnim obrazovanjem.
Pored toga NVO CEORA se zalaže za pristup u kojem svi akteri u procesu obrazovanja (učenik, roditelj, profesor, student, mentor) učestvuju u kreiranju istog.
 
Zbog toga da nije dovoljno da ljudi usvoje određeni fond znanja i da time završe svoj put učenja. Budući da postojeće znanje i vještine sve brže zastarijevaju, neophodno je kontinuirano obrazovanje, tj. cjeloživotno učenje kojem NVO CEORA posvećuje posebnu pažnju organizujući projekte, edukacije i radionice te izdavanjem i promovisanjem odgovarajućih publikacija – prospekata, knjiga i priručnika.
Obrazovanje Education Bildung NVO CEORA
Ideja cjeloživotnog učenja je prisutna od antičkog vremena do danas, ali današnje društvene i ekonomske okolnosti omogućavaju širenje te ideje. U društvu znanja, učenje je temljni stil života. Cijeli život je škola za svakog čovjeka, tokom koje stiče različite vještine i znanja.
Cjeloživotno učenje i obrazovanje su jako važni za postizanje individualnih kompetencija. Postoje različiti stilovi učenja i veoma je važno znati koji je najefikasniji način na koji svaki pojedinac uči.
Ukupno se znanje skoro svake godine udvostručuje, što nije moguće obuhvatiti formalnim obrazovanjem.
Već je postao uobičajen izraz “informatička pismenost” koja je stala rame uz rame općoj pismenosti, jako je važna i za posao, bez obzira iz kojeg područja. Uskoro će se to odnositi i na robotsku pismenost.
Obrazovanje razvija ljude i mijenja društvo, a i društvo djeluje na obrazovanje.
Posebna se pažnja obraća konceptu održivog razvoja, koji doprinosi porastu kvalitete života ljudi i drugih živih bića. Obrazovanje i učenje su i svojevrsna osobina ličnosti koja utječe na ponašanje pojedinca u raznim situacijama.
Obrazovanje je jedan od ključnih faktora za stvaranje kreativnog društva, društva koje stavlja u prvi plan ne stavlja učenje činjenica napamet, već kreativno razmišljanje.

Obrazovanje i nastavni proces

Obrazovanje i odgoj predstavljaju veoma važan segment svake države i društva. Oni su ujedno i stvaralački sistem u kojem se spominju osnovne ključne riječi: učenik, učenje, nastavnik, edukator, škola, odgoj, obrazovanje.
Obrazovanje je proces sticanja znanja, vještina, navika i izgrađivanje pogleda na život do diplome tj. mogućnosti da se dođe do zaposlenja. Obrazovanje veoma mnogo pomaže da se uz učenje i spoznaje mladi ljudi lakše snađu u društvu vršnjaka, nastavnika kao edukatora i da na taj način razumiju svijet u kojem žive. Tokom obrazovanja učenici mogu da koriste četiri različita područja svojih sposobnosti:
To su:
  1. Čulne ili senzorne tj. učenje kroz slušanje i gledanje
  2. Manuelne ili praktične kroz izradu modela i maketa
  3. Kroz sposobnost izražavanja kroz govor, crtanje, pisanje i čitanje
  4. Veoma važno je intelektualna sposobnost gdje spada mišljenje, rezonovanje, zaključivanje i rješavanje problema. Ona je osnova za razvijanje svih prethodno navedenih sposobnosti.
Sve navedeno se razvija i vremenom pretače u znanje.
 
Gdje se znanje stiče i kako se mjeri?
Pojam znanje se proizvodi baš u učionici u interakciji učenik – nastavnik, u porodici dijete – roditelj i u društvenoj sredini na relaciji vršnjaci – vršnjaci i učenik – društvo u cjelini.
 
Kako se znanje može mjeriti?
Znanje se mjeri nivoima i kvalitetom činjenica koje učenik usvaja i tako se i ocjenjuje brojčanim ocjenama kao i verbalnom podrškom i motivacijom od strane nastavnika.
 
Kakve vrste znanja postoje?
Postoje četiri vrste znanja:
  1. prvo je znanje prisjećanja. To je znanje najniže kvalitete, jer je to ono što djeca nauče u porodici, prije škole, predškolskim ustanovama i na početku osnovne škole.
  2. znanje prepoznavanja – to su sadržaji koji se prepoznaju čitanjem putem interneta, knjiga ili časopisa…
  3. reproduktivno znanje je ono što je bilo naučeno, ali nije primijenjeno u svakodnevnom životu i
  4. operativno znanje se smatra najkvalitetnijim, jer predstavlja stepen aktivnog, primijenjenog i funkcionalnog znanja.
Kod samog procesa učenja, u prvi plan se stavlja znanje zatim vještine, kao i vrijednosti neophodne za uspješan lični, društveni i profesionalni razvoj svakog čovjeka.
Jedna od osnovnih poruka iz UNESCO-ve knjige glasi: „Učenje je skriveno blago“.